Zrake se svjetlosti  od zrcala odbijaju simetrično; kut refleksije jednak je kutu upadne svjetlosti. Površina vode ili druge tekućine u zdjeli ili lokvi djeluje kao zrcalo. Brojne priče iz  davnine, primjerice Ezopove basne, daju opise ljudi i životinja koji vide svoj odraz s površine vode.

Zrcaljenje se dugo upotrebljavalo u znanosti. Drevnu grčkome matematičaru i filozofu Eratostenu (oko 240. g.pr. Kr.) putnik je ispričao o refleksiji sunca na površini vode dubokog bunara u Sieni (danas Asuanu) jednog ljetnog dana. Shvatio je da to znači da se Sunce u tom trenutku nalazilo točno u zenitu. Tu je informaciju iskoristio za izračunavanje veličine Zemlje. Međutim, komad uglačana metala lakše je upotrebljavati od vodene lokve,  a metalna zrcala žene i muškarci već dugo rabe pri uljepšavanju. Suvremeni teleskopi i kućanska zrcala izrađuju se od stakla na koje se postavlja tanak sloj srebra ili aluminija; čista metalna površina zrcali svjetlost, a staklo ga štiti od prljavštine i oštećenja.

Kad svjetlost prolazi iz jednog materijala u drugi, primjerice iz zraka staklo ili vodu, mijenjaju smjer; svjetlost se lomi (svija) pri prolasku kroz njihovo dodirište. Taj je lom odgovoran  za to da bare izgledaju pliće nego što zapravo jesu te da žlica u čaši vode izgleda svinuto.

Svjetlost se kroz gušće materijale, primjerice vodu i staklo, giba sporije nego kroz zrak, a lomi se zato da što više skrati vrijeme putovanja između dviju točaka. Ova matematička formula poznata je kao Snellov zakon, prema  nizozemskom znanstveniku koji je otkrio da veličina loma ovisi o indeksima loma dvaju sredstava.

O načelima zrcaljenja i načelima loma svjetlosti  kroz razne pokuse  i prezentacije od povijesnih činjenica do današnjih dana, proveli su nas učenici petog, sedmog i osmog razreda na radionici u utorak, 24.5. 2016.u tijeku sedmog sata pod stručnim vodstvom učiteljice fizike Katice Baljak. Suradnju i pomoć u pripremi materijala učenicima omogućile su  i učiteljice povijesti i informatike.